|
|
Borislav Janković  Borislav Janković, živi i radi u mjestu Zelenkovac kod Mrkonjić Grad-a u Bosni.
Ima dva datuma rođenja. Evo ličnog objašnjenja: Prvi je stavrni, koji se zaista desio a drugi koji mi je upisan. Prvi datum je 28.avgust 1960. godine, kojeg pamti majka Milica, djevojačko Danilović, a govori o istinskom rođenju, zdravog muškog djeteta. Dan prije toga majka je žela žito. U to vrijeme žene su radile teške fizičke poslove i u poodmakloj trudnoći. Naveče je sjela da odmori, pod jednu veliku krušku, koja je izrasla u međi. Tu je ostala do jutra gdje me je rodila u zoru. Otac Janko, prilikom upisa u matične knjige rođenih, nije se mogao sjetiti tog datuma, pa su on i matičar, dobro pripiti, upisali 01.10.1960.godine. Nakon toga u svim mojim dokumentima je upisan datum kojeg je izmislio moj otac. Odazivam se na taj datum ali slavim rođendan na onaj dan kad sam zaista rođen. Teškom mukom sam prihvatio da idem u Osnovnu školu. Gimnaziju sam završio od šale 1979. godine u Mrkonjić Gradu. Zahvaljujem se posthumno svom profesoru književnosti Stevanu Stojičiču. Poslije Gimnazije, pokušao sam upisati Likovnu Akademiju u Sarajevu, ali me nisu primili, jer sam došao iz provincije i niko nije imao a i nije htio da urgira za mene. Dvije godine sam pohađao Pedagošku Akademiju u Sarajevu, odsjek Srpskohrvatski jezik i književnost jugoslovenskih naroda. Tamo sam mnogo toga korisnog naučio od Profesora, doktora Nenada Vukovića i odlučio da se prebacim na odsjek Istorija i Geografija. U geografiji sam najviše volio ispit „Oblaci“ za šta sam od profesora Sulejmana Smaltića dobio čistu desetku. Nakon toga sam bio učenik Banjalučkog slikara Bekira Misirlića. Škola kod njega je trajala dvije godine. Godine 1984 sam napisao roman pod nazivom «Zašto nije otišao Boro?!» Roman je tako zamišljen i urađen da postoji samo jedan originalni primjerak. Umijeće pisanja sam dao na provjeru piscu Dari Sekulić. Ona je u taj roman, vlastoručno napisala predgovor a onda me je preporučila Dušku Trifunoviću i pozvala ga je da 11.juna 1988. godine na Zelenkovcu, svečano, otvori umjetničku galeriju pod nazivom « Zašto nije otišao Boro?!». Ime galerije je obišlo svijet a država je do dana današnjeg nije priznala. Država je, moj rad, na Zelenkovcu, verifikovala i ozakonila 11.jula 1998. godine, kad je registrovan Ekološki Pokret Zelenkovac, koji treba da preraste u umjetnički pravac stvaralaštva, prirode, edukacije i zabave. Na radnoj akciji « Šamac-Sarajevo » 1979.godine, završio sam novinarski kurs. Novinarska diploma i znanje su mi itekako trebali po izbijanju rata u Bosni 1992 godine. Rat sam proveo zaposlen kao ratni reporter u Radio Televiziji Republike Srpske studio Banjaluka. U tom periodu sam, za ovu Televiziju, povremeno izvještavao iz Moskve. Poslije rata sam krenuo u obnovu Zelenkovca. U novembru 2004 sam imao izložbu u kući Fridriha fon Amerlinga, slikara na dvoru Cara Franje Josifa I, u Beču. Oženjen sam Vesnom (djevojački Todorović) iz Donjeg Ribnika, sa kojom imam Sinove Jana 17, Aleksu 12 i kćer Jelenu 9 godina. Trenutno radim na realizaciji životnog projekta Eko Zona Zelenkovac. U njemu se radi o zaštiti izletišta Zelenkovac, organizovanje redovnih aktivnosti u njemu kao sto su Likovna kolonija, GO turnir, Montibajk takmičenje, Volonterski kamp, Internacionalni Džez festival i drugi turistički, edukativni, zabavni i kulturnoi sadržaji. U budućnosti planiram, do savršenstva razviti, Pravac Zelenkovac/Green Make. |